49. TJEDAN HRVATSKE KNJIGE U VANCOUVERU

---

Pjesma posvećena branitelju preminulom, 

Iver Šimić iz Gospića

Došo si po mene jedne kišovite proljetne večeri.

Pa nije to valjda bio onaj stari slomljeni Fičo?

Pričao si mi o nepravdi.

U prvim linijama si branio integritet grada.

Htio si mi reč više.

Ostario si.

Sječam se u našim mlađim danima imao si smeđu,

Mekanu kosu koja ti na čelo znala past kao James Dean-u.

Trepavice crne i nježan osmjeh.

Sjetila sam se one godine kad sam te vidjela u Zagreb-u

Na Trgu Bana Jelačiča u Hrvatskoj uniformi.

Mama mi je dala tvoju sliku od 1992.

Dok mi je govorila o tebi i o ratu.

Pokazala mi je članak tvog oca

Koji je bio objavljen u novinama.

Vidjela sam njegovo umjetničko djelo,

Ta ogromna uljena slika od hrvatske u zimi.

“Srce Hrvatsko“ mi je prihvatila na kragn.

Ti si me vozio te mračne, kišovite veče

U Gospiču nakon smrti tvoga oca.

Morao si ič jer ste imali goste....

Sječaš se kaseta i čuda koja su se događala?

Svaki put kad čuješ zvono da zvoni,

Jedan anđel dobije svoja krila...

Mogu te sada vidjeti!

Tvoj veliki osmjeh i moje ruke

Tebi s leđa drže se za tvoja ramena.

Mamina kučna haljina sa rasparanim rukavom.

Moja baka i vaša susjeda...

Din, din don ... 

Odakla taj zvon?

Mislim da si dobio krila!

Hajde sad ... s Bogom. 

                                                                          Željka Marija Čorak

Za

grije

samu u

kutu

golih

kojena

na

sol

od

zemlje

klečala

i

mislila

i

molila

i

tražila

oproštenje

od grijeha i oprostilo mi se. 

Amen 

                                    Željka M. Čorak

Pjesma Velebitu

O kako bi tila

U srid te tišine

Izvit dugu priču

Života tuđine.

U zvizdanom svitlu

I mirisa cviča i trave

Pričajuči zaspat

Na kamenu

Hrvatske slave. 

                                      Ljerka Čorak 

Odam s dubokim mislima i

tražim moju milu majku.

Tražim je,ali naći je ne mogu,

gdje si moja mila majko?

Otišala si daleko i daleko,

Više ne u povratak svome Domu.

Majko! o Majko otišla si,

Otišla si daleko u bezkrajne visine.

Ti ostavi svoga sina još ni

punih sedam dana, ostavi ga tako malog,

ostaviga na rukama drugih majkih

A ti ode k Anđelima čuvarima.

Koji te rado čekaju raširenih krila,

ti dobra mila moja majko

ni svojim me mlijekom nisi zadojila,

otilša si tako brzo ni poljubac mi nisi dala.

Sin ti osta na rukama Hrvatskih majkih

koje ga odhraniše svojim mlijekom.

Ja nemam druge majke, moja je 

Majka Hrvatska domovina.

Tražim je da mi dadne svoj zagrljaj.

za to lutam tuđim svijetom,

al ne mogu doći k njoj

i ona je u ropstvu tuđina.

Ti majko tvoj sin s mislima hodi,

ide misli kad ću doći k tebi, ti me 

čekas raširenih ruku da me pregrliš i

da mi dadneš svoj slatki majčin poljubac.

                                                                               Ante Prlić, Prince George, 1975.

Pred tobom sam klečao

u toj tamnoj noći,

htjeo sam ti reći,

da ću poći u toj noći.

Kud ću poći,

i komu li doći,

ni tu ništa ne znam,

i ne mogu tebi reći.

Ti uz krevet sjediš,

mene rukom miluješ,

uz raspelo gledaš

i molitvu Bogu daješ.

Iz oka ti suza kanu,

men na ruku panu,

ustadoh se u toj noći

i ja pođo sam.

Kuda idem ni to ne znam,

dušmanin je men za petam,

moram brže poći i 

do drugog doma doći.

Osta otac uz postelju

kod ognjišta moleć,

al' ja lutam u toj noći

noseć suzu svoga oca.

Suze drage meni mile,

što su pale meni na ruku,

u srcu ih uvjek nosim,

to je meni draga uspomena

na mog milog dobrog oca.

                                                                      Ante Prlić, Prince George, 1975.