• Naslovna
  • Društvo
  • THK
  • Zbivanja
    • Knjižnica
    • Glazbena sekcija
    • Umjetnička sekcija
  • Kontakt
    • Naslovna
    • Društvo
    • THK
    • Zbivanja
    • Sekcije
      • Knjižnica
      • Glazbena sekcija
      • Umjetnička sekcija
    • Kontakt
  • Naslovna
  • Društvo
  • THK
  • Zbivanja
  • Kontakt
image22

TIHE KONVERZACIJE

Izložba Božice Gršković u galeriji Baćin dvor, Vrbnik 2015

Božica Gršković je 1985. godine dovršila studij Fine Umjetnosti pri Kwantlen College u Surrey-u, British Columbia, sa Associate of Fine Arts Diplomom. 


Pretežno slika akrilnim bojama i koristi kombinirane tehnike na platnu. Bavila se i izradom vitraja, fresaka, restauriranjem, i uređenjem interijera. Čovjek je njezina stalna umjetnička preokupacija, ponire u njegovu nutrinu i u naglašeno kolorističkim ekspresijama izražava njegov emotivni i duhovni svijet. Stvara u ciklusima.


U Kanadi je održala niz samostalnih te je sudjelovala na mnogim grupnim izložbama. U Hrvatskoj je održala dvije izložbe: “Otkrivenja” u Zagrabu, 2009. godine i “Tihe Konverzacije” u Vrbniku 2015. godine.

image23

Foto Petar Trinajstić 

image24

S OTVORENJA IZLOŽBE


Mnoga pitanja i intrige koji proizlaze iz pretpostavljenog odnosa duhovnog

i fizičkog oduvijek su u fokusu onih predanih, bilo filozofa, književnika,

likovnjaka ili štovatelja pokreta, i to ponajviše onog primordijalnog (prvobitnog),

ritualnog, gdje tijela u naravi gotovo rastaču njegovu materijalnu pojavnost, a

sve u cilju traženja zagovora stanovnika nekih zasad dobro sakrivenih realiteta.


Još je Platon promišljao o tijelu kao djelu, ali i dijelu, prividnog svijeta,

tvarnog dok je njegov duhovni ekvivalent uronjen u vječni svijet ideja. Takav je

ideal kasnije naslijedio Augustin smatrajući kako duh i tijelo tvore dvije različite

supstancije pri čemu one utječu jedna na drugu, iako ne tvore bivstveno

jedinstvo. Dualizam je zagovarao i Descartes tumačeći da čovjekovo tijelo i duša

pripadaju potpuno različitim redovima bitka te kao takvi ne mogu stupiti u vezu

i djelovati jedno na drugo, dok je Leibniz pretpostavio prethodnu usklađenost

tjelesnog i duhovnog koji unatoč odsustvu uzajamnog djelovanja generiraju

harmonijom.


Međutim, nije samo filozofija iz tih ideja crpila (i još uvijek crpi) svoju

stvaralačku snagu, nasljeđujući ih, ili im postavljajući kontru, već i umjetnost.

Istraživanju odnosa tjelesnog i duhovnog bila je tako, za pretpostaviti, predana

antika, a potom i renesansa, također sklona hermetizmu kao mističnom

pristupu poučavanju o vezi mikro i makrokozmosa, dok je početak prošlog

stoljeća obilježen revivalom mnogih okultnih škola. Danas, možda kao nikad

dosad, čovjeka u glavnini definira materijalno, što ga tjera da, ponekad svjesno,

a ponekad nesvjesno, evocira svoj antipod. To mu pomaže u konstruiranju

platforme pogodne za dobrodošlu promjenu!


Kako je takvih konstrukcija, ali i pitanja što ih one zazivaju, sve više,

umjetnici su pozvani da ponude odgovore!


Slikarstvo Božice Gršković, rekao bih, izrasta upravo ovdje. Nedefinirane,

ali koloristički napete ambijente ona ispunjava ljudskim konturama, lišenih bilo

kakvih naznaka identiteta. Njezine eterične emanacije, platonovski shvaćenog,

duhovnog ekvivalenta fizičke (s)tvarnosti, ponekad egzistiraju same, a ponekad

u paru ili repetitivnom nizu, vitalizirajući u slučaju potonjih, poseban oblik tihe,

gotovo svete, konverzacije. Međutim umjesto svetaca što ih otkriva kršćanski

panteon, bezuvjetnoj kontemplaciji zavjetovane su projekcije nas samih

uronjene u još uvijek nedovoljno dostupan svijet vječnih ideja. Istinite verzije naših hologramskih egzistencija, ovdje su tako povezane sa svojom

primordijalnom biti, točnije iskrom koja mikro i makrokozmos čini jedino

održivom cjelinom. Takvim intuitivnim, gotovo dematerijalizirajućim slikarskim

ekspresijama, upućujen nam je poziv da se probudimo i konačno redefiniramo

nametnute prioritete!


Kako odabirom tematskih cjelina, tako i vizijom slikarske površine,

autorica je zagrizla u na prvi pogled začudan svijet transcedentalnog (ili

mističnog) konceptualizma, zasnovanog prije svega na istraživanju uglavnom

nevizualnih fenomena, što se s jedne strane, u cilju potenciranja neodrživog

karaktera same materije, manifestira dematerijalizacijom formi, a s druge

autorefleksivnim istraživanjem ponašanja i djelovanja samog umjetnika. Božica

Gršković u tom je kontekstu svjesnim negacijama tijela i konkretnog prostora

pažnju s materijalnog usmjerila prema onim osjetilnim i duhovnim sferama,

kreirajući vlastitu verziju kozmosa u kojem su komunikacija i percepcija

elementarnije od one fizičke i vizualne.


 Igor Gržetić 


Copyright © 2020 DPMH - All Rights Reserved.